Studije ponašanja na internetu govore da pažnja traje 7 sekundi tj. da se posetioci zadrže samo 7 sekundi na jednoj stranici nekog sajta.
Jednostavno, to je realnost i tome se treba prilagoditi.
Može se kukati kako je bilo pre, kako su mladi bez sposobnosti da drže pažnju itd Ali to je nova realnost.
Kad kritikuju mlade da ne znaju da drže pažnju i čitaju, moram da kažem da ti mladi ništa ne propuštaju time što ne čitaju na 3 strane opis jesenjeg lišća u romanu Ana Karenjina.
Sa druge strane, oni misle da sve može na brzinu, na dža-bu. Ceo život im se pretvorio u prečicu.
Ali to je sociološki fenomen pa nek se sociolozi bave time.
Ti rezultati za poslovanje na internetu su bitni jer govore da treba kreirati sadržaj koji odmah govori o čemu se tu radi jer zbog ograničenosti pažnje današnji posetioci idu odmah dalje.
Mora se napomenuti da se to ne odnosi samo na Milenijalce već se i starije generacije oslobađaju društvenih stega i prihvataju načine koji im olakšavaju ubrzan život.
Još jedna napomena vezana za vizuelni element – jeste, treba im dizajnom privući pažnju ali taj dizajn treba da bude jednostavan i dopadljiv i da je u sklopu poruke.
Ne traže se umetnička dela renesansnih umetnika ili da gledaju umetničke porive neshvaćenih slikara, već žele dopadljivo ali jednostavno.
A i iskustva iz prakse vodećih sajtova, govore da im se konverzija značajno povećala nakon što su eliminisali većinu slika sa sajta.
Sve ovo dovodi do glavnog – NOVCA.
Moderan život je doveo da jasne podele i odvajanja onih koji plaćaju od onih koj kupuju.
Najčešće su te uloge pod velom tajne jer kupci ne žele da priznaju da nisu oni ti koji zarađuju već oni koji troše. Najčešće je to zbog toga jer oni koji plaćaju, najčešće roditelji, su oni koji daju pare a ne razumeju zašto i na šta daju pare pa da bi zadržali mir u svojoj glavi lakše im je dati pare samo da im me dosađuju.
Ove sociološke pojave su realnost modernog vremena i treba se prilagoditi njima jer bez adaptacije izostaje zarada.